Odluka je samo vaša: Da li želite jesti živu ili mrtvu hranu:
Kuhanom hranom u sebe unosimo parazite u ogromnim količinama. A zatim, paraziti kontrolišu svog domaćina, razmnožavaju se, preuzimaju vlast...Pročitajte života vrijedne informacije i savjete doktorice Slađane Velkov.
Ljudi koji jedu “mrtvu” hranu imaju šest puta veći rizik od saobraćajnih nesreća, razdražljivost, depresiju, samoubilačke tendencije, halucinacije i bezobzirno ponašanje.
O Slađani Velkov, doktorici opšte prakse koja od 2006. godine živi i radi u Istočnoj provinciji Kraljevine Saudijske Arabije gdje drži izuzetno posjećena i cijenjena predavanja o alternativnoj medicini – Aura je pisala u više navrata. Dr. Velkov je širom svijeta poznata kao osoba koja uživa “razbijati mitove”, a njeni pristupi liječenju su veoma jednostavni.
Danas, u 21. stoljeću, eri revolucije i usavršavanju medicine, dr. Velkov ukazuje na skoro zaboravljeni put kojim su hodili naši preci i bili zdraviji kudikamo od nas. Mi naravno živimo u posve drugačijim uvjetima i vremenu ali, zdravlje nije misaona imenica. Nije nedostupno – moto je dr. Velkov, koja je u najnovijem intervjuu za magazin Aura, naše čitatelje odlučila pobliže upoznati sa lošim navikama koje čine našu svakodnevnicu, a riječ je o hrani koju konzumiramo.
Glad osjećaju paraziti
- Zamislimo da smo gladni i da pojedemo ogromnu porciju salate ili voća i da ne osjećamo više glad. Ukoliko se minut poslije toga na stolu pojavi toplo jelo koje inače obožavamo, odjednom ćemo osjetiti veliku glad i jest ćemo opet. Ko je tu gladan? Mi sigurno nismo, jer smo se upravo najeli voća i povrća i zasitili se, zar ne? Glad u ovom slučaju osjećaju paraziti, a ne čovjek – pojašnjava dr. Velkov.
Iz koje hrane na nas vrebaju paraziti?
- Vidite nešto, kao što se ptice, ribe, mravi, krda životinja…kreću i misle svi zajedno, tako i paraziti imaju jedan zajednički um. Kada je tijelo prepuno parazita, oni preuzimaju svjest životinje ili čovjeka i mi više ne vidimo ljudsko biće.
Čovjek je duša, ne tijelo, niti ličnost. On može biti samo nasmijan, pun ljubavi, dobrote i milosti. Sve ostalo što vidimo ne potječe od duše već od nečeg drugog što je korumpiralo to tijelo.
Kada se hranimo kuhanom, a posebno industrijskom "hranom" i mesom, u našem tijelu imamo parazite u ogromnim količinama. Oni žive u crijevima, unutrašnjim organima, mozgu, srcu... Ali, da li znamo da paraziti mogu kontrolisati i um domaćina u kome žive? Tako na primjer, riba koja je inficirana parazitom neće bježati od ptice kao što neinficirana bježi jer se sljedeći životni ciklus odigrava u ptici ili inficirani mrav koji se penje po travi da bi ga krava u kojoj će produžiti svoj životni ciklus, pojela.
- Takođe, inficirani miš neće bježati od mačke već jurnuti u usta svog predatora, jer se u njenim crijevima razmnožavaju paraziti. Kada muški rak bude inficiran parazitima koji u domaćina izlučuju hormon estrogen, kopaće rupe u pijesku da bi polagali jaja iako muški rakovi nemaju jaja.
Parazit može pojesti sve u domaćinu, osim mišića i nervnog tkiva i potpuno preuzeti upravljanje domaćinom kako objašnjava prof. Carl Zimmer u svojoj knjizi Parasite Rex.
Veza sa šizofrenijom?
Postoji i veza između parazita toksoplazme i šizofrenije što objašnjava profesor Dr. Robert Sapolsky. Toksoplazma oblikuje moždano tkivo domaćina prema svojim potrebama i ima afinitet upravo prema dijelu mozga, amigdali, koji kontroliše strah, anksioznost, predatorsko ponašanje i požudu. Dakle, jasno je da je naše ponašanje i zdravlje uvjetovano hranom koju jedemo.
Na koji način paraziti kontroliraju svog domaćina?
- Parazit kontroliše svog domaćina lučenjem dopamina, neurotrasmitera koji izaziva prijatnost i koji se takođe luči pri uzimanju stimulativnih droga uključujuci i toksičnu hranu od koje smo često zavisni. Oboljeli od šizofrenije su uglavnom pozitivni na toksoplazmu, a visok nivo dopamina se javlja i kod šizofrenije i kod inficiranih toksoplazmom.
Studije govore i o drugim promjenama u ponašanju kod ljudi zaraženih toksoplazmom, uključujuci i sporije vrijeme reagovanja i šest puta veći rizik od saobraćajnih nesreća, razdražljivost, depresiju, samoubilačke tendencije, halucinacije i bezobzirno ponašanje.
A na koji način paraziti preuzimaju čovjekovu svijest?
- Pa, osim fizičkih parazita, postoje i eterični paraziti koji se hrane energijom čovjeka, a koje su Gnostici nazvali Arkonima, što su pandani demonima i šejtanima. Kada smo na nisko-frekventnom nivou, odnosno kada se hranimo industrijskom “hranom”, dijelovima tijela mrtvih životinja ili njihovim ekskretima (vanjske tjelesne izlučevine), spuštamo našu tjelesnu frekvencu i stvaramo pogodnu sredinu za eterične parazite. Oni takođe kao i fizički paraziti, mogu preuzeti našu svjest. Sve dok su oni za kormilom našeg tijela, duša mora da se prikrije i ćuti.
Kako se osloboditi fizičkih i eteričnih parazita?
Potrebno je najprije prestati sa lošim navikama, izbaciti sve životinjske i industrijske produkte, a uzimati što više sirove biljne hrane. Takođe, očistiti jetru i crijeva gdje ima najviše parazita. Treba jačati imuni sistem, dobro prati povrće, uzimati ulje origana, bijelog luka, kokosovo ulje, rotkvice (posebno bijela rotkva), nerafinisanu morsku so, antiparazitnu terapiju (pelin, crni orah i klinčić), zaper. Najvažnije je ne kupovati toksičnu hranu jer kada je nemamo u kući, neće biti ni iskušenja. Nakon 2-3 sedmice, tijelo se čisti od starih navika i lakše usvaja nove.
- Takođe, poželjno je što više se izlagati suncu i čistom vazduhu koji nas ujedno čiste i hrane. Izbjegavati ljude koji nam unose nervozu, ne gledati televiziju, ne pušiti, ne piti alkohol. Sve prostorije redovito čistiti dimom od tamjana koji je odličan čistač od eteričnih parazita.
Kako se oni hrane samo toksičnim mislima i emocijama, ljubav, dobrota i milost kao najviše vibracije nas oslobađaju ovih parazita a naša se duša tada može ispoljiti u svoj svojoj ljepoti i miru.
Zašto su Palazgijci živjeli preko 200 godina, a Hunze rađale djecu u stotoj?
Sve čega se dotakne "civilizacija" podliježe ubrzanom propadanju, a razlog tome nije samo glad farmaceutskih i ostalih industrija za novcem već glad za energijom.
Statistike o današnjem dužem životu, koje nam zvanična medicina propagira su netačne. Kada se sabere ljudski vijek i podijeli sa brojem ljudi dobije se lažna statistika, a uzrok tome je što je ranije smrtnost beba na porođajima zbog nehigijene bila velika.
Ranije su ljudi živjeli mnogo duže nego danas. Što se tiče epidemija, uglavnom su bile izazvane vakcinama. A prije vakcina...u Bibliji piše na par mjesta "pojavi se oblak i pomor nasta". Takođe su ti oblaci stalno imali neprijatne mirise. Poznati su ljudi u kukuljicama koji su se pojavljivali neposredno prije "pomora" i išli ulicama noseći čudne terete.
Ukoliko 50% populacije umre prije prve godine života a 50% u 80-oj godini, prosječan životni vijek će biti 40 godina iako 50% doživi 80 godina.
Ovaj trik su iskoristili da naprave lažne statistike kojima bi nas zavarali da nam je moderna medicina donijela duži život što uopšte nije tačno. Radi se o anomaliji u statistici koju neprekidno ponavljaju svuda pa su ljudi ubjedjeni da je to tačno.
I danas u brdovitim selima ljudi često žive preko 100 godina što se više ne sreće po gradovima. Čovjek je stvoren da živi dugo da bi duh imao dovoljno vremena i iskustava da proživi svoju inkarnaciju i da može doći do samo-realizacije.
Danas je ljudima vještački skraćen život neprirodnim načinom života tako da ljudi umiru mladi i često ne dostignu duhovnu zrelost što za duh znaći protraćen život i neprestano kruženje u ponovnim životima. Raznim parazitima odgovara ovakva predstava jer je svaka duša koja izađe iz kruga neprekidnog rađanja i umiranja za njih popast.
Poznati su Pelazgijci koji su živjeli preko 200 godina, Hunze koje rađaju djecu u 90-im, bake koje sam sretala po planinama koje su aktivne sa preko 100 godina...
Sve čega se dotakne "civilizacija" podliježe ubrzanom propadanju a razlog tome nije samo glad farmaceutskih i ostalih industrija za novcem već glad za energijom – kaže dr. Velkov.
Li Čun Jun - živio 252 godine
Tomas Karnej - 207 god.
Katrin de Silva - živjela je 174 godine, a porodila se u 131. godini
Janoš Rovin - živio je 172 godine, a njegova supruga Sara 164 godine. U braku su živjeli 147 godina
Henri Dženkinson - živio je 169 godina, poslije smrti ostavio je dva sina od kojih je stariji imao 113, a mladji 109 godina
Širali Muslimov - 168 godina
Lena Jantjes - 136 godina
Od Jugoslovena najduže je živio Trajko Smiljević, koji je umro u 131. godini.
Stojko Pešić iz Novog Gloga, kod Vranja, živio je 121 godinu. Njegov stariji sin Doda Tasić živio je 116 godina. Umro je 1948. godine. Mlađi sin Anđel Tasić živio je 96 godina. Umro je 1956. godine."
Zašto jedete mrtvu pored žive hrane?
Naša vitalnost zavisi od vitalnosti naših enzima. Pušenje, uzimanje lijekova, radijacija i druge toksične supstance mogu lako oštetiti naše enzime. Sirova hrana sadrži obilje enzima koji se dopremaju do ćelija putem krvi. Oni su ekstremno važni u održavanju strukture kolagena i elastina kože: obilje enzima u ishrani pomaže da koža ostane glatka, suprotno, njihov nedostatak u ishrani može dovesti do gubitka elastičnosti kože.
– Naše tijelo tokom života proizvede ograničenu količinu enzima. Kada se njegove rezerve potroše, tijelo počinje da stari i, na kraju, umire. Kuhanjem ubijamo sve enzime u hrani. Tokom varenja kuhane hrane, bez enzima, tijelo praktično krade metaboličke enzime iz ćelija, oduzimajući nam na taj način životnu snagu i skraćujući naš život. Umorni smo i pospani kada jedemo kuhanu, odnosno „mrtvu” hranu. Nasuprot tome, kada jedemo živu – sirovu biljnu hranu, osjećamo se osvježeni i odmorni – nedvosmislena je dr. Velkov.
I vodeća svjetska imena u liječenju sirovom hranom (dr. Micuo Koda, dr. Maks Gerson, dr. Maks Birker-Bener, dr. En Vigmor, dr. Edvard Hovel) tvrdili su da prijevremeno starenje i degenerativne bolesti ne mogu pustiti korijenje u organizmu bez toksina. Prema tome, prvi zadatak u procesu podmlađivanja i liječenja je eliminacija toksina koji su akumulirani u našem tijelu.
- Sva kozmetika svijeta neće vam pomoći ako organizam nije nahranjen iznutra. Slažem se i da je svaka osoba slučaj za sebe i da između mogućeg uzme ono što će organizam prihvatiti. Samo je potrebno slušati poruke koje nam naše tijelo odašilje i bit ćemo sretni – kaže dr. Velkov.
Zvanična medicina nije uvijek u pravu
Dr Slađana Velkov je rođena u Skoplju, odrasla je u Srbiji, živi i radi u Saudijskoj Arabiji. Studirala je medicinu u Nišu i Skoplju, gdje je i diplomirala.
Radila je za Ujedinjene nacije u Makedoniji, kao ljekar opšte prakse na Urgentnom odjeljenju u Vranju i u Kuvajtu kao ljekar i menadžer za razvoj medicine.
Posljednjih nekoliko godina bavi se besplatnim obrazovanjem o samoizlječenju pravilnom ishranom i načinom života. Održala je preko 300 predavanja, radio i TV gostovanja u Saudijskoj Arabiji, Indiji, Srbiji, Makedoniji, Kuvajtu, Španiji, Bugarskoj, Australiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Dr Velkov je neobičan ljekar, jer nije zasljepljena onim što je zvanična „regulativa”, već vjeruje sopstvenim očima. Upravo zato je i primijetila da zvanična medicina nije uvijek u pravu, što na svojim predavanjima često naglašava.
Izvor: Magazin Aura
.jpg)
0 komentari:
Objavi komentar